Jedan Neprenosiv Glas je rani sustav razmjernih izbora. Iskreno, Jedan Neprenosiv Glas je oskudan sustav, ali ima prednosti u tome da je veoma jednostavan i lak za razumijevanje. Nadalje, svi drugi razmjerni sustavi tek su njegovi potomci. U svakoj izbornoj jedinici bira se više zastupnika, ali unatoč tome svaki birač ima samo jedan glas. Kad bi bio većinski izborni sustav, onda bi, dakako, svaki birač imao toliko glasova koliko ima zastupnika , te bi stoga najveća grupa mogla uzeti sve mandate. Međutim, kad birači imaju samo po jedan glas, ovo uopće nije moguće.

Primjer: Recimo da jedinica ima tri mandata. Najjača stranka ima 60 pristalica, a slabija 42. Pretpostavimo da će slabija stranka imenovati samo jednoga kandidata koji će, naravno, dobiti 42 glasa.. Kad bi jača stranka imenovala 3 kandidata, njezini pristalice podijelili bi glasove između 3 kandidata, te bi tako svaki kandidat dobio samo 20 glasova. Tako jača stranka dobiva 2 zastupnika, a slabija jednoga. Dobar ishod, zar ne? Ali, možda je manja stranka imenovala 2 kandidata koji će dobiti po 21 glas. Na takav način, manja stranka osvaja 2 mandata, dok brojnija stječe samo 1 mjesto.

Lako se vidi da Jedan Neprenosiv Glas svodi izbore na igru gdje je prepredenijoj stranci važnije odrediti pravi broj kandidata i raspodijeliti svoje birače jednako između njih, nego steći više glasova.

Budući da je Jedan Neprenosiv Glas loš sustav, i ako mogu pretpostaviti da želimo izborni sustav u skladu s voljom birača, kako možemo usavršiti JNG?

Upitamo se što bi učinili birači da unaprijed znaju kako će drugi birači glasati. Naravno, birač koji je na početku želio glasati za popularnoga kandidata, predomislio bi se kada bi vidio da je već dobio dovoljno glasova te bi glasovao za slabijega kandidata koji još treba pomoć. Naravno, ne bi glasali niti za kandidata koji nema šanse. To znači da bi ishod bio kao po razmjernom sustavu lista na kojemu birač glasa ne samo za listu nego i za jednoga kandidata na listi. Svaka lista dobit će onoliko mandata koliko i glasova, a red kandidata temelji se na njihovu uspjehu na listi. To je najprirodnije način za RSL, međutim u Hrvatskoj umjesto birača vodstvo stranaka određuje red. Ipak, prednost toga načina je da stranke mogu graditi čudovišne koalicije koje omogućavaju malim osobnim strankama ući u Sabor na račun velikih i tako opstati.

RSL je najbolji sustav za izbore na državnoj razini. Međutim, taj sustav pretpostavlja da birač koji glasa za jednoga čovjeka pristaje podržati sve druge kandidate na toj listi. To je uglavnom istina za saborske izbore, ali nije uvijek slučaj prilikom općinskih ili unutarstranačkih izbora.

S JPG-om birači kažu kamo žele da njihovi glasovi idu u slučaju da njihov prvi kandidat ima prekobrojne glasove ili tako malo glasova da nema šanse za prolazak. Način je takav da birač daje prvi glas svojemu najdražem kandidatu, drugi glas za manje dragoga, treći za još manje i tako dalje dok ne rangira sve kandidate koje želi.

Prilikom prebrojavanja glasova broji se koji je kandidat dobio najviše prvih glasova. Mandat dobivaju svi kandidati koji imaju više glasova od kvote. Što je kvota? Jedan način izračuna je podijeliti ukupan broj birača izašlih na izbore s brojem mandata. npr: Ukoliko ima 5 mandata, 100 birača je izašlo, kvota je 20. Dalje, recimo da je jedan kandidat dobio 40 glasova. Očito je da je stekao mandat, ali njegovi birači potrošili su uzalud 20 glasova jer bi 20 bilo dosta. Da bi se ti glasovi uračunali, jedno rješenje je uzeti nasumce 20 od njegovih 40 listića i vidjevši kome su dodijeljeni drugi glasovi njima ih i pripisati.

Usprkos tome da smatram JPG dobar sustav i puno bolje nego većinski sustav, priznajem ima slabost kad uzmemo glasačke listiće za dalje djelovanje nasumce. Ti Listići koji ostaju može se razlikuju od ti koji dijelimo. Ali važan je što da su listići koji ostaju ostvarili izabranenje kandidata. Listićovi birači će biti zadovoljen bez obzira da drugi birači će dobiti prilika izabrati nekog drugi daljem djelovanjem. Ali ima riješenje bez "kockanje". Na žalost to je malo komplicirano. Kada pokušam objasniti ovaj riješenje odgovor uvijek je "Užas! kako je mogućan izvršiti tako kompliciran sustav". Ipak sada ću prikazati zato što bude stranka već probao jednostavan JPG onda oni će se želite poboljšati sustav. Poboljšeno rješenje je uzeti svih 40 listića i vidjevši kome su dodijeljeni drugi glasovi njimo ih i pripisati, ali u ovom slučaju će imati pola vrijednosti.

Zatim dijeleći sve viškove uklanjamo kandidata koji je osvojio najmanje glasova i dijelit njegove glasove - naravno ovi biraći još nisu pomagali izabrati kandidata i tako mora zadržati punu vrijednost njegov glas. Njegovi glasovi pripisuju se kandidatu koji je prvi ispod praga (kvote) i tako sve dok ima dovoljno preostalih glasova da netko dostigne kvotu.

Prednost JPG-a je što je ishod izbora razmjeran i bez stranaka. Na glavnoj stranačkoj skupštini obično postoje razna mišljenja, a razlike mogu biti i tolike da je nemoguće odrediti kandidate na liste. S druge strane, sustav je zamršen, a jedinica mora biti mala. Razmjerni sustav s malim jedinicama je samo djelomično razmjeran.

Tijekom glasanja birači rangira kandidata toliko žele

• 1) Brojati ukupno broj glasovi. . Onda se podijeli ukupan broj glasovi s brojem mandata. Ishod je kvota
  
• 2) Uzmi glasačke listiće jedan po jedan i pogledao vidjeti kojem kandidatu je birač je dao najviše rang od onog kandidata koji nisu izabran i onda stavite na hrpa za taj kandidat. Kandidata su izabran onda kada su broj listići dosegnuti će kvota.
  
• 3) Kada se svi lista razdijele, u slučaj broj izabran kandidata je manje nego broj mandata otkloniti će se kandidata sa najmanjom broj glasova. Dodijele se njegove listiće po istim načinom kao korak 2. U slušaj da bi se dva ili više kandidata oklonio se zajedno, birate bacanjem kocka samo jedan kandidata za otklonanje.
  
• 4) Ponovi se korak 3 dok neće opstati isti broj kandidata kao mandata.
  

RAZMJERNI SUSTAVI na engleskom